Narodne nošnje

  1. ZNANSTVENO-STRUČNO SAVJETOVANJE TEKSTILNA ZNANOST I GOSPODARSTVO

1st SCIENTIFIC-PROFESSIONAL SYMPOSIUM TEXTILE SCIENCE AND ECONOMY

  1. siječnja 2008, ZAGREB, HRVATSKA / 26th January 2008, ZAGREB, CROATIA

 

 

Retrospektiva ručnog tkanja u svrhu oživljavanja hrvatske kulturne baštine

RETROSPECTIVE OF HAND WEAVING WITH THE PURPOSE OF REVIVING CULTURAL HERITAGE OF CROATIA

 

Ivana SCHWARZ u suradnji sa MA-LA

slike 029

 

Sažetak: Ručno tkanje kao jedan od najstarijih zanata u povijesti čovječanstva, temelj je kulturne baštine svakog naroda. Tradicionalno ručno tkanje sve se više intenzivira u Hrvatskoj. Cilj ovog rada je prikazati povijesni razvoj ručnog tkanja u Hrvatskoj, te analizirati mogućnosti povratka proizvodnje unikatnih ručno otkanih tkanina obilježenih bogatom tradicijom u Hrvatskoj. U suradnji sa krojačkim obrtom „MA-LA“, predstavljen je dio oživljenog hrvatskog rukotvorstva, prvenstveno narodnih nošnji, a time dan i doprinos u očuvanju kulturnog identiteta. Etno motivi iz svih krajeva Hrvatska neiscrpni su izvori inspiracije. Vrijedne unikatne tkanine otkane na ručnim tkalačkim stanovima, dokazuju bogatu i zanimljivu raznolikost tehnika tkanja i izrade, iz različitih kulturnih, društvenih i etničkih sredina Hrvatske.

 

Abstract: Hand weaving is one of the oldest crafts in the history of mankind and it provides the basis for cultural heritage of every nation. Traditional hand weaving is gaining ground in Croatia. The aim of this paper is to show a history of hand weaving in Croatia and to analyze possibilities of the renewal of making unique hand woven fabrics marked by the rich tradition of Croatia. In cooperation with tailor’s trade „MA-LA“, a part of revival Croatian handcraft will be presented, primarily folk costumes, contributing to the preservation of cultural identity. Ethno motifs from all regions of Croatia are inexhaustible sources of inspiration. Valuable unique fabrics woven on hand looms indicate a rich and interesting variety of weaving techniques from various cultural, social and ethnical regions of Croatia.

 

Ključne riječi: Ručno tkanje, kulturna baština, tradicija, narodne nošnje.

 

Keywords: Hand weaving, cultural heritage, tradition, folk costumes.

 

1.      Uvod

 

Tkanje je jedan od najstarijih zanata i ima dugi povijesni razvoj. Najstarije poznate tkanine potječu iz razdoblja neolitika (Egipat), a smatra se da je tehnologija izrade tkanina stara više od 5000.g. Više primjeraka tkanina sačuvano je i sa nalazišta nordijskog brončanog doba. Na tkalačkom stanu tkali su robovi u robovlasničkom društvu prije 2000.g. U rimskom carstvu tkanje se razvilo do vrlo visokog stupnja kvalitete tkanina. U kineskim zapisima spominje se pamučno vlakno kao sirovina za odjeću još za vrijeme cara Vu-Ti u 6.st. prije Krista. U Europi je početak razvoja tekstilne proizvodnje u 11.st. Prve tkalačke stanove i kasnije strojeve izrađivala je Engleska koja je postala europsko središte proizvodnje tekstila. Proizvodnja pamuka je veću gospodarsku važnost dobila tek u 13. i 14.st., kada se po prvi puta spominje u Europi. Dospjeli pamuk u Europu potječe iz Indije koji su bili veliki poznavatelji bojadisanja pamuka prirodnim bojilima, te je ta tradicija i danas vrlo razvijena. U Španjolskoj i Italiji se u 14.st. počelo s uzgojem ovaca u svrhu dobivanja vunenog vlakna. Sve tajne tkalačkog obrta strogo su se čuvale u obiteljskim krugovima. Do 1842.g. u Engleskoj je vrijedio zakon kojim se kažnjavalo smrtnom kaznom u slučaju izvoza tkalačkog stana iz zemlje. Industrijska proizvodnja tkanina počinje u drugoj polovici 18.st. izradom stroja na mehanički pogon, primjenom parnog stroja za pokretanje tkalačkog stroja (Cartwright, 1789.g.) [1,2].

 

2.      Rukotvorstvo u Hrvatskoj

 

Rukotvorska izrada tkanina na tlu Hrvatske seže duboko u povijest, što potkrepljuju arheološke iskopine ostataka dijelova naprava za preradu tekstilnih vlakana, pređe i tkanina, pronađene na ovom području. Ostaci jasno upućuju da su se u pretpovijesnom vremenu tkanine izrađivale na vertikalnim tkalačkim stanovima (nalazište na Kupreškom polju staro 3500.g.). Geometrijski motivi na tkaninama su upravo ono što ih veže za ovo pretpovijesno razdoblje, gdje su se tkanine sa karakterističnim geometrijskim šarama izrađivale tehnikom klječanja, koja se uvelike u našim krajevima zadržala i do danas, sa stručnim nazivom broširano tkanje [4]. Ostaci iz doba Rimskog carstva, također upućuju na korištenje vertikalnog tkalačkog stana. Tkanje je također imalo vrlo važnu ulogu u životu Slavena, koji su došavši na područje današnje Hrvatske, izuzetno vješto vladali tehnikom tkanja, te su koristili listovni horizontalni tkalački stan, koji se u izvornom obliku zadržao čak i do danas u nekim područjima panonske Hrvatske. Dolazak Hrvata na područje današnje Hrvatske, rezultirao je prožimanjem dviju tradicija i kultura, iz čega se između ostalog izrodila i izrazito gruba vunena tkanina pod nazivom sklavina – grubo sukno. Ipak, najvažniji proizvod vezan za Slavensku tradiciju koji su Hrvati objeručke prihvatili i njegovali do danas, je platno. Uz takvo jednostavno tkanje, tkale su se i najfinije tkanine (redina), te su se polako sve više razvijale tkalačke tehnike, vezovi i sami tkalački stanovi. Dolaskom Turaka zamijećen je orijentalni utjecaj, koji je uvelike obogatilo kolorit, te do tada geometrijske oblike zamijenilo stiliziranim biljnim i životinjskim ornamentima [2]. Za izradu šarenih i uzorkovanih tkanina koristile su se razne prijeborne tehnike, koje su se radile s nalične strane prema nacrtu. Vrste motiva, ornamentika i kolorit karakteristični su za pojedine krajeve, što se odrazilo i na iznimnu ljepotu i šarolikost narodnih nošnji. Sredinom 19.st. raspadom sela, razvojem manufakture i industrije, rukotvorstvo počinje padati u zaborav, da bi nakon II. svjetskog rata gotovo potpuno izumrlo. Danas se na mnoge načine pokušava oživjeti narodno rukotvorstvo, koje je ne samo kulturna i tradicijska vrednota, već i dokaz o kontinuitetnosti hrvatskog naroda i njegove etničke specifičnosti.

 

3.      Nošnje – izraz tradicije

 

Jedno od najprepoznatljivijih obilježja svakog naroda i najveće kulturno blago, svakako su narodne nošnje. Izraz su tradicije, kulture, podneblja, likovnog shvaćanja i odraz spleta raznih povijesnih utjecaja, pa na taj način govore i o narodu kojem pripadaju. Hrvatske narodne nošnje odlikuju se živopisnošću, bogatom izradom i raznolikošću. Napuštanje narodnih nošnji sredinom 19.st. uzrokuju veliki društveni i politički događaji, ali i brzi tehnički razvoj. Danas je narodna nošnja gotovo potpuno napuštena. Nošnje se razlikuju od kraja do kraja, prema prigodama, imovinskom statusu, motivima, šarama, detaljima, bojama i vezovima, te vrstom materijala. Hrvatske narodne nošnje se dijele na nošnje tri velika pojasa: jadranski (morski), panonski (kontinentalni) i dinarski (planinsko-priobalni). Granice tih pojasa nisu oštre, no iako su uvjetovane socijalnim, ekonomskim i klimatskim faktorima, nošnje ipak prelaze ta „ograničenja“ i miješaju se, a ti prelazi se očituju u bezbrojnim varijantama u kojima se stapaju značajke graničnih pojaseva [3,6].

Nošnje panonskog pojasa, smještenog u međuriječju Save i Drave, bogato su iskićene, što je pokazatelj razmjernog blagostanja na tom području. Također, vrlo važna značajka  očituje se u konstrukciji ruha, u načinu kako je ono izvedeno u svojoj osnovi, te se nošnje odlikuju vrlo bogatim naborima (Slika 1).

 

 

Slika 1: Narodne nošnje Panonske zone

 

 

Dinarsko područje je brdovit predio sa svim značajkama krša. Sav se imetak ovog pastirskog stanovništva sastojao u pokretnim dobrima – ruhu, kojim se iskazuje svo bogatstvo, obilje i blagostanje, sa obiljem finih ukrasa, mnogo nakita i oružja (Slika 2).

 

 

 

Slika 2: Narodne nošnje Dinarske zone

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Jadransko područje zauzima uzak priobalni pojas i sve jadranske otoke. Zbog krševito područja s blagom, kratkom zimom i dugim žarkim ljetom, nošnje su uglavnom bile lakše i prozračnije. Ono što je karakteristično za nošnje ovog pojasa, su ženska oglavlja, koja se ističu svojim raskošem i specifičnim načinima slaganja (Slika 3).

 

 

Slika 3: Narodne nošnje Jadranske zone

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

4.      Oživljavanje tradicije

 

Ručno tkanje je jedan od najstarijih zanata u povijesti čovječanstva, te čini osnovu kulturnog i etnografskog blaga svakog naroda. Ono nam ne da zaboravimo tko smo, što smo, odakle potječemo, kakav je bio svijet koji nam je prethodio. Vještina tkanja je neraskidivo vezana za svaki narod, koji ju smatra nasljeđem svoje kulture i tradicije. Svako vrijeme i podneblje dodaje nešto specifično i jedinstveno, što svaku tkaninu čini posebnom pričom. No, ručno tkanje je s vremenom nestajalo, potiskivano upotrebom suvremenih tkanina. Kao što smo već rekli, brojni su razlozi odumiranja tradicijskog ručnog tkanja, a time i tradicijskog narodnog stvaralaštva. No, ipak, zahvaljujući nekolicini zaljubljenika u hrvatsku kulturu, tradiciju i etnografiju, u novije vrijeme počela se buditi tradicijska svijest i želja za oživljavanjem starih narodnih vrijednosti. Jedni od najzaslužnijih za to, upravo je obrt „MA-LA“. Oživljavanjem prošlosti i tradicionalnim tkanjem, rekonstruiraju i izrađuju izvorne narodne nošnje iz svih krajeva Hrvatske, stiliziranu etno odjeću, te suvenire (tkanice, jastučići s ljekovitim biljem, torbe), koji predstavljaju izvorno hrvatske proizvode [5]. Približavanje tradicije suvremenom načinu života, omogućeno je korištenjem elemenata kulturnog nasljeđa, kao inspiracije za suvremeno stvaralaštvo. Raskoš narodnih nošnji, kao i ostali etno motivi iz svih krajeva Hrvatske, neiscrpni su izvori inspiracije, koji bude maštu i kreativnost, te time omogućuju povratak izrade ručno otkanih tkanina, obilježenih bogatom tradicijom u Hrvatskoj. Te vrijedne unikatne tkanine dokazuju zanimljivu raznolikost tehnika tkanja i materijala, iz različitih kulturnih, društvenih i etničkih sredina u Hrvatskoj. Materijali koji se najčešće koriste kod izrade takovih tkanina je pamuk, domaći lan, viskozna svila i vuna. Vez koji prevladava je platno vez u osnovnoj tkanini, koji može biti ukrašen različitim dodatnim tradicionalnim tehnikama tkanja, utkanim vezovima, štikom, križićima,… (Slika 4).

 

Slika 4: Detalji narodnih nošnji – platno ukrašeno sa različitim tehnikama tkanja

 

 

 

 

Slika 5: Narodne nošnje rekonstruirane tradicionalnim načinom izrade

 

 

 

 

 

5.      Zaključak

 

Prirodna okolina, kulturno povijesni utjecaji i vlastiti stvaralački poriv naroda prisutni su uvijek u oblikovanju narodnog stvaralaštva. Ono je slika vještine, likovnog shvaćanja i stvaralačkog dometa naroda, koji je kroz rukotvorstvo pronašao medij kroz koji je progovorio iz dubine svoga bića, da bi na svoj način i svojim govorom izrazio svoju težnju za ljepotom. Ali rukotvorstvo koje je narod oblikovao kroz stoljeća, osim praktične, uporabne namjene i više ili manje ispoljenih likovnih značajki, ima u sebi i dublji smisao, ­onaj irealni, duhovni, kome su podređene često i praktična i likovna komponenta. Svi su ti razlozi i više nego dovoljni da se učini sve kako bi se probudila i obnovila tradicija i neizmjerno blago i bogatstvo koje hrvatska etno baština posjeduje. Oživljavanje tradicijskog ručnog tkanja i tehnika ukrašavanja tkanina, te izrade novih, modernih tkanina i odjevnih predmeta i modnih detalja, inspiriranih elementima i motivima etno nasljeđa, omogućuje očuvanje hrvatskog kulturnog identiteta.

 

 

6.      Citiranje literature

 

[1]  Kovačević, S.: Ručno tkanje, Centar za kreativne alternative; Prometej, Zagreb, 2003.

[2]  Soljačić,I. & Čunko, R.: Hrvatski tekstil kroz povijest, Tekstil, 43 (1994), 11, str. 584-602

[3]  V. Kirin: Narodne nošnje Jugoslavije; Naklada ”Naša djeca”, Zagreb

[4]  Grupa autora: Čarolija niti, MGC, Zagreb, 1988.

[5]  http://www.ma-la.hr

[6]  http://www.hrvatskifolklor.com/php/narodnenosnjehrvatskehf.php

 

 

Zahvala

 

Posebna zahvala Krojačkom obrtu „MA-LA“ na ukazanom povjerenju, te iskazanoj velikoj želji za suradnjom, u smislu povezivanja gospodarstva i znanosti, a sve u svrhu oživljavanja bogate hrvatske kulturne baštine.

 

 

Autor(i):

 

Dipl.inž. Ivana SCHWARZ
Tekstilno-tehnološki fakultet, Sveučilište u Zagrebu
Prilaz baruna Filipovića 30, 10000 Zagreb
Tel: (+385) (1) 3712 574 Fax: (+385) (1) 3712 533 E-mail: ivana.schwarz@ttf.hr

 

Krojački obrt „MA-LA“

I odv. Ulica Purgarija 21, Kerestinec, 10431 Sv. Nedelja

Tel: (+385) (1) 3372 489 Fax: (+385) (1) 3365 410 E-mail: cvangic@net.hr

 

 

7.      Adresa za korespondenciju:

 

Ivana Schwarz, dipl.inž.

Tekstilno-tehnološki fakultet, Sveučilište u Zagrebu HR-10001 Zagreb Tel.: +(385) (1) 37 12 575 Fax: +(385) (1) 37 12 533 E-mail: ivana.schwarz@ttf.hr